L.D. “SVETI HUBERT” JATREBARSKO
U pripremi
U pripremi
Lovačka udruga „SRNDAĆ“ Plešivica | Plešivica 130, 10450 Jastrebarsko
|
Lovačka udruga „GOLUB“ Sv. Jana | Gorica svetojanska 35, Gorica Svetjanska 10450
|
Lovačka udruga „SOKOL“ Petrovina | Dragovanščak 36, 10450 Jastrebarsko
|
|
Lovačka udruga „FAZAN“ Krašić | Mirkopolje 49, 10454 Krašić
|
Lovačka udruga „JASTREB“ Kostanjevac | Tupčina 25A, 10455 Kostanjevac
|
Lovačka udruga „FAZAN“ Okić | Repišće 4a, 10450 Jastrebarsko
LOVAČKO DRUŠTVO “FAZAN” OKIĆ |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Na svečanoj skupštini održanoj 7. svibnja 2016. društvo je svečano i ponosno proslavilo punih 70 godina kontinuiranog rada na gospodarenju lovištem te održavanju krhke prirodne ravnoteže, a koje je sve zahtjevnije i traži sve više stručnih znanja ali i cjelogodišnjeg rada i upornosti.
LD „FAZAN“ OKIĆ Vozite li se od Zagreba prema Jastrebarskom odn. Karlovcu s Vaše desne strane pogledom će dominirati Samoborsko gorje. Plešivica i gradina starog Okić-grada nikako ne mogu proći nezapaženo, a Vaš će pogled pomilovati i stari kamenolom koji se, poput otvorene rane, ističe usred planine. Na tom terenu djeluje jedna od najdugovječnijih udruga na području ovog kraja. Dame i gospodo, dozvolite nam da Vam predstavimo LD „Fazan“ Okić. Prvi zapis vezan uz Okić-grad datira iz 1193. godine, a njegov prvi poznati gospodar bio je Jaroslav Okićki. U prvoj polovici 15. stoljeća grad prelazi u ruke obitelji Frankopan, da bi ga 1493. od Frankopana kupila obitelj Erdödy. Unatoč uvijek burnim i turbulentnim vremenima na ovim prostorima, prošaranim bitkama s raznim neprijateljima koji su nadirali s raznih strana, potpuno je jasno da su se velikaši iz navedenih plemićkih obitelji zabavljali i lovom. Ipak, oni pravi, dokumentirani i neosporni počeci lovstva u ovom kraju sežu na kraj 19. stoljeća, vežući se uz ime veleposjednika Janka Tompe. Davne 1946. godine grupa od 16 časnih Okićanaca pokrenula je osnivanje lovačkog društva koje, bez ijednog dana prekida, traje i dan-danas. Svečano obilježavajući punih 70 godina društva, na svečanoj skupštini održanoj 07. svibnja 2016. godine, posebnu smo zahvalu uputili i g. Ivanu Raku, jedinom živućem osnivaču društva i jedinoj osobi koja je u radu LD „Fazan“ Okić sudjelovala svih 70 godina. Spomenimo ovdje i detalj koji značajno određuje rad ovog društva, iako će ga registrirati tek dobri poznavatelji lokalnih prilika. Društvo od svojih samih početaka ponosno nosi ime „Fazan“ Okić. Naime, Okić je naziv za kraj kojemu pripada više sela, a osnivači su imenom društva htjeli ukazati upravo na jedinstvo ljudi ovog kraja. Njime se jednako identificira svaki stanovnik područja o kojem je ovdje riječ. Ta karakteristika i dan-danas obilježava članove društva. Nema podjela, nego su glave na okupu, a zafrkancije na račun Betrsaca, Kozlikovaca, Repišćanaca ili Stankovaca služe isključivo dobroj zabavi. Naravno, kao i sve u životu, i rad ovog društva imao je svojih uspona i padova. Danas društvo slovi kao jedno od najorganiziranijih lovačkih društava ovog područja što je posebno zanimljivo obzirom na potpuni amaterizam i volonterstvo članova. Posebno nas raduje što zanimanje za lov pokazuje sve više mladih ljudi. Oni ne samo da jamče opstojnost i kontinuitet udruge, nego u nju unose i svježe ideje. Upravo zbog mladih ljudi, udruga pažljivo njeguje i redovno se pridržava svih lovačkih običaja. Lovačko krštenje zasigurno je najzabavniji događaj kojeg se s nestrpljenjem iščekuje. Svaki pravi lovac svoje će prvo krštenje pamtiti cijeloga života. Optužnica, branitelj, tužitelj, krvnik, doktor, hladne, mokre, vruće… Izvor su pošalica koje okupljene odlično zabavljaju, a njih se onda često i rado prizove u sjećanje. Naravno, svako suđenje i svako krštenje nužno se povezuje s aktualnom situacijom u društvu. Recimo samo da je jedno od održanih krštenja, tijekom kojeg su obred prošla čak tri mlada lovca, započelo optužnicom za udruženi zločinački pothvat. Odavanje počasti divljači provodi se redovito, nakon svakog uspješnog lova (da, da, ima i onih drugih, ne pobijedimo mi baš uvijek). Tek kad mu nazočite jasno vam je da se ono ne provodi zbog poštivanja tradicije nego kao iskaz stvarnog poštovanja prema divljači koja leži pred lovcima. Obred lovačkog sprovoda svojom simbolikom i protokolom tjera svakog od prisutnih da ga još dugo, dugo pamti, a slike i zvukove posljednjeg lova ponese duboko u sebi. Društvo je svjesno da navedeni običaji imaju i svoju etnografsku vrijednost koja obogaćuje ne samo lovce nego i sve stanovnike ovog kraja, šire regije pa i cijele Lijepe Naše. Stoga se oni redovno dokumentiraju. Od osnutka društva do današnjih dana, dogodilo se mnogo toga i premalo je ovdje prostora da bi se pozornost posvetila baš svakom važnom događaju. Prateći sudbinu Lijepe Naše, ponajviše se događanja vezuje uz određivanje granica lovišta koje su se mijenjale više puta, u pravilu na štetu udruge. Nekada se ono prostiralo na prostoru od Okić-grada do Kupčine i od Sv. Martina do Desinca-Prhoča. Današnje lovište prostire se na preko 2.400 ha i pokriva polja, šume i gorska područja u kojima obitava raznovrsna i brojna divljač. Srna, zec, fazan, poljska jarebica pa i divlja svinja stalne su vrste, a u lovištu je povremeno prisutan i prolazni jelen. Recimo i to da je divlja svinja u LGO „ušla“ naknadno. Naime, svojim aktivnostima okićki su lovci „natjerali“ ovu vrstu crne divljači da se ovdje udomaći jer je ranije samo povremeno prošetala ovim krajem. Koliko je to veliko postignuće govori i podatak kako je trofejni vepar stečen u ovom kraju 70-ih godina prošlog stoljeća još i danas tema razgovora, a fotografije istog nalaze se u albumu svakog viđenijeg okićkog lovca. Lovce našeg društva nije potrebno prisiljavati da podignu i „popunjavaju“ hranilišta. Pitanje je časti imati svoje hranilište i za „nisku“ i za „visoku“ divljač. I ne samo imati ga, nego brinuti da je uvijek puno u ono doba godine kada divljači treba nadoknaditi manjak hrane u prirodi. Svakoga proljeća članovi Društva obnavljaju postojeće i podižu nove čeke i ostale lovno-gospodarske i lovno-tehničke objekte. Svake jeseni obnavljaju se postojeća ili podižu nova hranilišta. Tijekom proljetnih i jesenjih mjeseci lovištem odjekuju zvukovi motornih pila, čekića ali i traktora. Remizama se gospodari na u praksi dokazan način, a većina lovaca barem dio vlastitih poljoprivrednih površina zasijava kukuruzom za potrebe društva. Proljetno čišćenje prosjeka redovno se smjenjuje sa zimskim unošenjem hrane i izradom prtina u snijegu, kojima se divljači osigurava pristup do izložene hrane. Možda će zvučati nestvarno, ali činjenica je da svaki član pridonosi društvu u mjeri koja mu je dohvatljiva i prihvatljiva, a obzirom da se dobro gospodarenje vidi na brojnom stanju divljači, ne prakticiramo bodovni sustav. Jednostavno nam nije potreban…! U prostoru starog (zatvorenog) kamenoloma, organizirali smo i streljanu na kojoj najmanje jednom godišnje provjeravamo upucanost karabina, ali i bistroću oka i mirnoću ruke svakog člana. Bez postizanja zadovoljavajućih rezultata nema ulaska u lovište. Neovisno o dobu dana, godišnjem dobu ili vremenskim prilikama, barem jedan od naših članova zasigurno je negdje u lovištu i pozorno prati sve što se u njemu događa. Znate i sami, ljubav prema prirodi prvi je nužan uvjet koji mora zadovoljiti osoba koja želi postati lovcem. Ali ta ljubav mora biti bezuvjetna. I u toj ljubavi svaki pojedinac jednostavno mora uložiti cijelog sebe. I ne smije razmišljati o kišom promočenoj odjeći, niti o znoju koji se cijedi niz lice dok usred planine nosi kukuruz za prihranu ili sol koja je divljači nasušno potrebna. A onda, kada jednom, znojni i uspuhani, stanete na vrh Karvanišća i pogledate „svoj kraj“, duša vam zapjeva, srce zapleše i tada shvatite da vi prirodi ne možete dati koliko ona daje vama. Trenuci u kojima iz prikrajka gledate kako srne vode svoju lanad ili kako lisica uči svoje mladunce prve životne korake, a fazanka vodi svoje piliće pokazujući im teren, prepričavaju se u lovačkim krugovima još dugo, dugo vremena. To su trenuci u kojima shvaćate da se isplatilo uložiti sve ranije napore. To su trenuci koji vas potiču da i nadalje ustrajete u svim aktivnostima koje pomažu da priroda zadrži svoju krhku ravnotežu. Danas okićki lovci mogu uživati u postojećem broju srneće divljači, znajući da bi tih plemenitih životinja bilo puno manje da nije njihove aktivnosti. Danas su okićki lovci zadovoljni jer divlja svinja više nije samo prolazni gost ovih staništa, jer se tu udomaćila. Danas su okićki lovci zabrinuti zbog upozoravajućeg opadanja broja zečeva i već su poduzeli korake kako bi se njihov broj vratio na uobičajenu razinu. Također, kada se pojave čagljevi u ovom našem kraju, za lovce to neće biti iznenađenje, jer oni su već spremni za borbu s tom, za ove krajeve do sada nepoznatom, štetočinom. Rezultati rada naših članova ne mogu proći nezapaženo. Stoga nije ni čudno da su od 50-ak aktivnih članova društva njih 22 odlikovana i to s ukupno 34 lovačkih odličja. Potvrdu za odličan dobili smo 31. svibnja 2008. godine kada je LD „Fazan“ Okić odlikovano Zlatnom plaketom Hrvatskog lovačkog saveza. Naš lovac Ivan Rak, unuk jednog od osnivača Udruge, nezaobilazan je član ekipe Zagrebačke županije u gađanju glinenih golubova, a za osvojene medalje i pehare u njegovoj vitrini gotovo da više nema mjesta. Okićki lovci aktivno su uključeni u sva lokalna događanja. Fešte na kojima nije serviran lovački paprikaš mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Stoga nije ni čudno da su upravo lovci redoviti sudionici tradicionalne Tjelovske procesije, a uvažavanje vjerskih tradicija očituje se i u svakogodišnjoj misi povodom zaštitnika lovaca – Svetog Huberta. Za sam kraj ovoga opisa našeg društva, poseban osvrt na dio na kojeg smo posebno ponosni. Nakon punih 59 godina postojanja, napokon smo 2003. godine krenuli u izgradnju vlastitog doma – lovačke kuće. Odricanjem i radom svih članova, lovački dom je svečano otvoren samo tri godine kasnije. Smješten na obroncima Plešivice u potpunosti je uklopljen u prirodni ambijent. Prije same gradnje izrađena je projektna dokumentacija, te su naravno ishođene lokacijska i građevinska dozvola. Dom posjeduje i uporabnu dozvolu, a uredno je uveden i u zemljišne knjige. Stoga danas aktualna tema – legalizacija objekata – okićkim lovcima nije zanimljiva. Druželjubivost ali i stalna potreba za učenjem i razmjenom iskustava rezultiraju odličnim odnosima koje imamo s okolnim lovačkim društvima. Svoje susjede redovno ugošćujemo i rado uzvraćamo posjet, a zajedničko vrijeme ispunjeno je pjesmom, zabavom i dobrim raspoloženjem. Naravno, tu se uvijek povedu i stručni razgovori iz tematike lovstva, te razmjenjuju praktična iskustva koja nas sve dodatno obogaćuju. No, mnogi su izazovi još pred nama. Svjesni smo toga i zato s radošću gledamo prema naprijed. Iako i pogled unazad doista izgleda ugodno. A to i jest cilj! Svi članovi LD „Fazan“ Okić svojim sugrađanima žele svako dobro, a kolegama lovcima žele DOBRU KOB! OSOBNA ISKAZNICA DRUŠTVA: Naziv društva: Lovačko društvo „Fazan“ Okić Skraćeni naziv: LD „Fazan“ Okić Osoba ovlaštena za zastupanje društva: Antun Domović Sjedište: Repišće 4a, 10450 Jastrebarsko OIB: 79610699683 Matični broj: 03134334 Registarski broj u registru udruga: 01000796 Broj u registru neprofitnih organizacija: 0293029 e-pošta: ld.fazan.okic@gmail.com Facebook stranice: https://www.facebook.com/lsufazanokic/ IBAN: HR022300001101416807 Društvo je lovozakupnik i gospodari zajedničkim lovištem I/120 „Okić“ |
Lovačka udruga „KUNA“ Cvetković | Domagović 103, 10450 Jastrebarsko
|
Lovačka udruga „FAZAN“ Pušća | Bregovljanska 5, Donja Pušća 10294
LOVAČKO DRUŠTVO “FAZAN” PUŠĆA |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|