Sigurno ste bar jednom u životu čuli da su lovci „naoružana skupina polupijanih ljudi koja besciljno tumara šumom u potrazi za prvom birtijom“. Poznati hrvatski smisao za humor poigrava se sa svima pa tako ni lovci nisu iznimka. Također, bar ste jednom vidjeli lovce na njihovom pohodu. Na spomen riječi lovac svatko od nas ima „svoju sliku u glavi“ i jasan osobni stav. No, što zapravo znate o lovcima i lovstvu? Pokušat ćemo ispričati ovu priču iz perspektive jedne od najstarijih i najdugovječnijih Udruga s ovog područja. Dame i gospodo, predstavljamo vam Lovačko-streljačku udrugu „Fazan“ Okić.

Dokumentirani počeci lovstva u ovom kraju sežu na kraj 19. stoljeća vežući se uz ime veleposjednika Janka Tompe. Davne 1946. godine grupa od 16 časnih Okićanaca pokrenula je osnivanje lovčakog društva koje, bez ijednog dana prekida, traje i dan-danas. Jedini živući pripadnik osnivačke skupine jest g. Ivan Rak koji je i danas aktivan član Udruge. U tih 65 godina, kao i u ljudskom životu, dogodilo se mnogo toga i premalo je ovdje prostora da bi se pozornost posvetila baš svakom važnom događaju. Prateći sudbinu Lijepe Naše, ponajviše se događanja vezuje uz određivanje granica lovišta koje su se mijenjale više puta, u pravilu na štetu Udruge. Nekada se ono prostiralo na prostoru od Okić grada do Kupčine i od Sv. Martina do Desinca-Prhoča. Današnje lovište prostire se na preko 2.400 ha i pokriva poljska, šumska i gorska područja u kojima obitava raznovrsna i brojna divljač. Srna, zec, fazan pa i divlja svinja već se se odlično udomaćili, a lovištem se povremeno prošeće i pokoji jelen.

Bez obzira na doba dana, godišnje doba ili vremenske prilike, barem jedan od 58 članova ove Udruge zasigurno je negdje u lovištu i pozorno prati sve što se u njemu događa. Naime, ljubav prema prirodi jedini je nužan uvjet koji mora zadovoljiti osoba koja želi postati lovcem. Ali ta ljubav mora biti bezuvjetna. I u toj ljubavi svaki pojedinac jednostavno mora uložiti cijelog sebe. I ne smije razmišljati o kišom promočenoj odjeći niti o znoju koji se cijedi niz lice dok se usred planine nosi kukuruz za prihranu ili sol koja je divljači nasušno potrebna. Ne razmišlja se o drugim obvezama dok se, zajedno s drugim kolegama lovcima, uređuju šumski prosjeci, izgrađuju nova ili popravljaju postojeća hranilišta. A onda, kada jednom, znojni i uspuhani, stanete na vrh Karvanišća i pogledate „svoj kraj“, duša vam zaigra, srce zapjeva i tada shvatite da vi prirodi ne možete toliko dati koliko ona daje vama. Trenuci u kojima iz prikrajka gledate kako srne vode svoju lanad ili kako lisica uči svoje mladunce prve životne korake, a fazanka vodi svoje piliće pokazujući im teren prepričavaju se u lovačkim krugovima još dugo, dugo vremena. To su trenuci u kojima shvaćate da se isplatilo uložiti sve ranije napore. To su trenuci koji vas potiču da i nadalje ustrajete u svim aktivnostima koje pomažu da priroda zadrži svoju krhku ravnotežu.

Danas okićki lovci mogu uživati u postojećem broju srneće divljači znajući da bi tih plemenitih životinja bilo puno manje da nije bilo njihove aktivnosti. Danas su lovci zadovoljni jer divlja svinja više nije samo prolazni gost ovih krajeva nego se tu udomaćila. Danas su lovci zabrinuti zbog upozoravajućeg opadanja broja zečeva i već su poduzeli korake kako bi se njihov broj vratio na uobičajenu razinu. Također, kad se pojave čagljevi u ovom našem kraju, za lovce to neće biti iznenađenje jer oni su već spremni za borbu s tim, za ove krajeve nepoznatim, štetočinama.

Rezultati naših lovaca ne mogu proći nezapaženo. Stoga nije ni čudno da su 23 člana L.S.U. „Fazan“ Okić odlikovana i to sa ukupno 35 lovačkih odličja koja, temeljem jasnih i strogih kriterija, dodjeljuje Hrvatski lovački savez. Ove su godine čak tri naša člana primila takva odličja. Željko Stanečić i Ignac Škiljan odlikovani su odličjem III. reda, a Mijo Gunjarić odlikovan je odličjem I. reda.

Naš član Ivan Rak, unuk jednog od osnivača Udruge, nezaobilazan je član ekipe Zagrebačke županije u gađanju glinenih golubova, a za osvojene medalje i pehare u njegovoj vitrini gotovo da više nema mjesta.

Odricanjem i radom svih članova, a povodom 60. obljetnice Udruge, svečano je otvoren Lovački dom. Smješten na obroncima Plešivice u potpunosti uklopljen u prirodni ambijent omogućava lovcima da se ugodno osjećaju u svojoj kući. Jer lovci su druželjubivi ljudi koji se uvijek rado „stignu“. A mi smo posebno ponosni na odlične odnose koje imamo sa susjednim lovačkim društvima. O jednom takvom druženju iz siječnja ove godine reportaža je objavljena i u poznatom lovačkom časopisu „Lovačkom vjesniku“ dok je reportaža o drugom takvom druženju trenutno „na čekanju“ u redakciji spomenute stručne publikacije.

Posebno nas raduje što zanimanje za lov pokazuje sve više mladih ljudi. Oni ne samo da jamče opstojnost i kontinuitet Udruge nego u nju unose i svježe ideje. Stoga još ove godine očekujemo pokretanje naših Internet stranica, a nadamo se i mnogim prijateljstvima i „lajkovima“ na popularnom Facebook-u.

Upravo zbog mladih ljudi, Udruga pažljivo njeguje i redovno se pridržava svih lovačkih običaja. Mnogi od njih su jedinstveni i vezani isključivo uz lovce. Lovačko „krštenje“ sigurno se može usporediti s mnogim „krštenjima“ kojima se obilježava punopravno članstvo u brojnim drugim društvima, klubovima i sl. Ipak, odavanje počasti divljači jedinstven je običaj, svojstven samo lovcima. Također, svi oni koji su prisustvovali sahrani nekog od lovaca taj će obred još dugo, dugo pamtiti i slike posljednjeg lova nositi duboko u sebi. Svjesni da ti običaji imaju i svoju etnografsku vrijednost koja obogaćuje ne samo lovce nego i sve stanovnike ovog kraja, šire regije pa i cijele Lijepe Naše, redovno ih dokumentiramo.

I na kraju, želite li saznati više ili se u vama probudila uspavana iskonska želja za lovom, javite se. Rado ćemo odgovoriti na sva pitanja. Najlakše ćete nas pronaći u Lovačkom domu subotom i nedjeljom. A za „hitne intervencije“ slobodno pošaljite upit na vjeran@rocketmail.com

Tekst: Vjeran Stilinović, prof. Foto: Većeslav Smetko

Jeste li znali…

–       da su lovci bili među prvima koji su se aktivno uključili u obranu Hrvatske?
–       da su, zbog dobrog poznavanja terena, lovci nezaobilazni članove ekipa koje pretražuju teren u potrazi za nestalim osobama?
–       da je na ovom području tijekom svibnja i lipnja obavljeno cijepljenje lisica protiv bjesnoće i to metodom cijepljenja iz zraka?
–       da biste postali lovcem morate poznavati zakonodavstvo, balistiku, biologiju divljači, gospodarenje lovištem, kinologiju i ekologiju?
–       da upravo lovci iz prirode iznesu, a potom i zbrinu, najviše otpada kojeg u njoj ostavljaju nesavjesni građani, a u tom otpadu nalaze se hladnjaci, štednjaci pa čak i automobili?